skip to Main Content
MENU
Dobre misli petkom: Još jedna stvar koju sam naučila od svoje djece

Dobre misli petkom: Još jedna stvar koju sam naučila od svoje djece

U glavi mi je stanje poput riječke bure koja nas je danima uhodila. Misli mi lete neuhvatljivo i gotovo nedodirljivo, imam osjećaj da mi je iznad glave jedan veliki vrtlog i dok promatram tu količinu želja, informacija, mogućnosti, unatoč tomu što to sve odaje dojam tolikog nemira, ja osjećam se mirno.

A vremena su dapače izrazito nemirna, nestalna i proturječna.

Uvijek sam mislila kako moram za sve biti spremna, kako u dobrim vremenima moram skupljati zalihe za loša vremena. Bila sam jedna i od onih što odjeću čuva za posebne prilike i što ne otvara novi parfem dok ne isprazni stari jer to nije racionalno. Pokušavam to ne raditi više. Čemu ta posebna haljina, ako ju ne nosim? Čemu taj najbolji parfem, ako ga ne koristim? Čemu, smijem li biti teatralna, taj moj život, ako ga ne živim, već je sve na nekom čekanju? Čekam za otvoriti bočicu parfema jer valjda mora postojati neki za to poseban dan, čekam za odjenuti bijelu haljinu jer valjda mora za to postojati neka posebna prilika, čekam za otvoriti bocu pjenušca jer isto pa nećeš valjda tek tako otvoriti bocu bez razloga, čekam za obući nove cipele jer isto čekaju neko događanje da zablistaju, čekam za promijeniti boju kose jer nije sad pravo vrijeme, čekam pravo vrijeme za majčinstvo jer čekam idealne uvjete koji btw ne postoje, čekam za krenuti u novi posao jer se treba sve posložiti, a isto tako znam da nikad neće sjesti baš kockice, čekam za putovanje jer trebaju djeca narasti, posao se osloboditi..

Čekam.

Poklonite djetetu novu igračku, robicu, slatkiš, čeka li da otvori? Ne samo da ne čeka, već ne može dočekati da proba, igra se, zasladi. To je to, back to basics, djeca najbolje znaju i toliko često nas mogu učiti pravom življenju. Djeca reagiraju srčano, ne racionalno, djeca se vežu uz sadašnji trenutak i ljude koje vole, iskreni u emocijama, bez odgoda lijepih trenutka. Bitno im je ovo naše sada. Zašto smo mi to odrasli to zaboravili?

Ne treba čekati, treba odmah uživati! Treba stvoriti svoje neke prilike jer i neki bezvezan dan usred kišnog tjedna može biti savršen da na kraju istog stavite par kapi novog parfema, prošećete doma nova cipele i otvorite taj pjenušac! Sami ili u društvu, obje varijante su odlične, vratite se radoznaloj, nestašnoj i nestrpljivoj djevojčici u sebi, ona bi to napravila. 

Sve to čekanje, to je do odgoja, svi smo mi odrasli na sličnim temeljima i u redu je poštivati usađene vrijednosti no nije u redu zakidati se. Vremena su se promijenila i stvari koje su nekad bile luksuz danas su dostupne, moramo ih samo odrediti kao prioritet i ići ka njima. Učeni smo da pazimo, štedimo, brinemo, čak i da se bojimo sutrašnjeg dana, jer neizvjesnost je opasna, a znamo što je sigurno. Posao u „sigurnoj firmi“ koji su nam priželjkivali članovi obitelji, vjerujem da danas ne postoji. Priglimo li čim prije da su vremena nesigurnija, bit će nam lakše. Dok su nas učili da se sigurnost gradi prema vanjskim okolnostima, danas sasvim suprotno, sigurnost gradimo u sebi. Jer ako smo od sebe izgradili kvalitetnu osobu, a znamo što sve to znači, lakše ćemo pronaći to svoje neko mjesto na svom nekom životnom putu. I pronaći ćemo ga sigurno.

Tražiti i pronaći neki samo svoj put, vrludav, neprohodan, neobičan. Takav je put svakoga od nas, no isto tako je i poseban, unikatan i apsolutno poučan. Ako mu to dopustimo biti. Od puta će nas odvraćati teški dani i teški ljudi, no dok god nastavite koračati radite pravu stvar. Dok god ste kvalitetna osoba pronalazit će put do vas kvalitetni projekti, poslovi i na kraju najbitnije – kvalitetni ljudi.

Oni koji vas razumiju i guraju, oni koji vas slušaju i pitaju za mišljenje, oni koji vas poštuju i cijene vaš rad, oni koji znaju da uzvraćate istim načinom i vi prema njima, oni koji drže do svoje riječi i na kraju oni uz koje koračanje životnim putem postaje zanimljive, ljepše i bolje. Ne samo vama jer imate njih. Već i njima jer imaju vas.

Ako ponekad stvari i ne ispadnu kako ste planirali, to samo može značiti da imate priliku postaviti ih na noge još i bolje. Samo nemojte čekati. 

Pripremila: Marija Mažar

 

 

Facebook KOMENTARI

Back To Top