SALLY

“Proći će to brzo ljubavi, dođi  malo mami, šššš…. Čuvam te jubavi mala,  čujem dok dišeš, i kad nisi tu… šššš..nanaj mamina ljepotice.. Piva sam ti pisme, dok sama si stala, da čuješ me  kad ne bude me, kad ne bude me… ma proći će i ti zubići… šššš…

Malo klupko velike ljubavi, grčići, zubići, koliko samo umanjenica za nešto što bebicama predstavlja veliku bol, sjećam je se malene, plavih očiju, umiljata pogleda, pamtim njezin miris, male rukice, nježnu glavicu, meko lice, pamtim kako sam ju ljuljuškala, pamtim kako sam joj pjevala.. Bilo je tu svega, od Đoletova omiljenog  Porteta života mog, do Urbanog Astronauta, Severinog Pogleda ispod obrva do Olivera. Sve je to u naše dane stalo, lakše nam je bilo upoznavati se kroz stihove, a da ne govorim kako sam cijelu  trudnoću suzila uz “Novi život se rađa, i sjetne pjesme mi naviru zvuci, novi zivot se rađa, a ključ života u tvojoj je ruci..” 

MY SPIRIT

No, ovo je tek mali dio, Oliver seže daleko u djetinjstvo, odrastanje, u ljubavi i tuge, noći pune i noći prazne… 

Oliver je emocija, emocija koju nam je dao i na samom kraju, emocija ljubavi, povezivanja, zajedništva. Vjerujemo u Ljubav i napokon, opet, vjerujemo jedni u druge. 

Prošli je mjesec bio erupcija osjećaja, od srebrnih medalja, zlatnih stihova, velebnih dočeka, dostojanstvenih ispraćaja… Pokazali smo kako imamo možda uske granice no imamo sigurno široka srca.

U sreći i tuzi, u dobru i zlu, u pisanju povijesti čvrsto smo držali olovku čak i kad su nam ruke podrhtavale.

Imamo ljude, imamo snagu, imamo ono nešto, konačno osjećam da imamo i perspektivu. I raduje me vidjeti i čekati gdje će se ta snaga opet pojaviti. Veličanstveni trenuci, veličanstveni ljudi. Ovo je Hrvatska u kojoj želim da moja djeca odrastaju. I djevojčica s početka priče i moj dječak koji nije bio uskraćen za iste stihove…

Mala zemlja velikih ljudi.

Ljudi koji opet  imaju vjeru u sebe i nadu u sutra, koji osjećaju da mogu mijenjati stvari, koliko smo samo dugo to čekali…

Pripremila: Marija Mažar

ADVENT NA GRADINI