skip to Main Content
MENU
Dobre misli Marije Mažar: Sva djeca su dobra pa kako nisu i svi ljudi, što se dogodi?

Dobre misli Marije Mažar: Sva djeca su dobra pa kako nisu i svi ljudi, što se dogodi?

Moja djevojčica oprostila se od vrtićkih dana, predstava je naravno majci, horoskopskoj ribi bila jako emotivna, ali me, prije svega potakla, na razmišljanje. Gledajući te klince, na njima vidiš svu bezbrižnost ovoga svijeta, razigranost, želju da ih njihova obitelj zamijeti dok su u prvom planu i da im pogledom, osmijehom ili rukama damo potvrdu da su izvrsni, da su najbolji. Ta lica ne kriju tuge, zloće, apatiju, nervozu. Toga nema. 

Dobro, pomislila sam, vjerojatno ih sustav dalje odredi, kako od takvih anđelića kasnije u životu naletimo na prave ljudske vragove? Što se dogodi? 

Jučer je moja sestra imala završnu školsku predstavu, osnovna škola proletjela je u trenu i moja prekrasna djevojčica, sad je već djevojka koja jasno zna što želi, što ne želi, zna da će njezin trud i rad biti nagrađen, a njezina zrelost oduševljava. Nije me to iznenadilo, ali opet su me iznenadila… djeca. Ovoga puta gotovo već pravi mali ljudi, znate što se dogodilo? Vidjela sam opet isto, vidjela sam razigranost na jedan drugi način, sreću, dobri duh osmaša, bodrenje jedni drugih i prijateljstvo.

I opet mi nije bilo jasno! Što se to dogodi? Kad se dogodi da djeca postanu ljudi, oni ljudi koji šire lošu energiju, koji će radije slaviti neuspjehe nego uspjehe, kojima će ironija postati stil života, kojima će doseg biti umanjivanje vrijednosti drugih i ponižavanje.

To se dogodi kad nemamo vremena za njih, kad majke i očevi prednost daju poslu, pa jednom, pa drugi put, pa treći put.. pa dijete osjeti da je prepušteno samo sebi. To se dogodi kad ih sustav iznevjeri, kad se njihove osjetljive potrebe zanemare, kad netko odrastao nepromišljeno zaključi da problem koji iznose je glupost jer eto ne znaju oni što znači razmišljati o računima, financijama, planovima..

To se dogodi kad ih ostavimo same. Ostaviti ih same ne znači ostaviti ih fizički, već emocionalno.

Ne mogu ni zamisliti što znači odrastati u digitalnom svijetu no mislim da nova generacija ima neke svoje nove probleme. Otuđenost od stvarnog svijeta, popularnost u virtualnom… Iako već pravi mali ljudi, svi su oni tek djeca…

Oni računaju na nas, na svoje obitelji, na prijatelje obitelji, na svaku odgajateljicu, na svaku nastavnicu, na svaku razrednicu, svaka odrasla osoba može im dati zrno pristojnog ponašanja i bit će sve u redu. Mi na primjer imamo u pekari Tetu Am Am kako ju je davno dječak prozvao jer mu je uvijek davala na poklon slance. Teta Am Am uvijek nam maše, uvijek ima pitanja za njih, posveti im se, nasmije, razumije i njihove loše dane kad im se ne da pričati, sretna kad joj se ful posvete. Ona je jedna karika u našem nizu, no nitko mi ne može poreći da je bitna, uostalom već imamo s njom uspomene, a to je početak svega.

Svi smo mi njima bitni, bili unutar njihovim zidova, ili vani. Svi mi oblikujemo njihov stav prema životu i zato vjerujem da moramo dati svoj maksimum i odgojiti generacije koje će razumjeti život, živjeti ljubav, zahvalnost i pronaći svoj poziv i svoje mjesto, koja će znati biti samostalni, ali isto tako kad zatreba znati da imaju na koga računati.

Sretno svima u novim počecima, hvala što ste me podsjetili na ono bitno.. Na ono najbitnije.

Pripremila: Marija Mažar

Facebook KOMENTARI

Back To Top