skip to Main Content
MENU
Dobre misli Marije Mažar: Humanost (ni)je na testu

Dobre misli Marije Mažar: Humanost (ni)je na testu

Neke stvari su, u biti, vrlo logične. Osobe koje žive neku svoj sreću su iste one koje će vam na kavi pričati o nekim usputnim sretnim sitnicama koje su ih zadesile na putu do te vaše kave. Osobe koje žive neki svoj stres su iste one koje će vam pričati o nekim usputnim stresovima koji su ih zadeseli na putu do te vaše kave.

Onaj tko traži razlog za sreću, naći će ga. Onaj  tko ne traži, neće ga naći. Jednostavno je.

No, postaje složeno kad se prestane raditi o putu do kave već kad ono što vidimo i ono što živimo postane svakodnevica kojoj svjedočimo. Vrlo, vrlo često se na društvenim mrežama, ali i putem medija plasiraju priče dokumentirane fotografijama kako se na primjer nitko nije dignuo trudnici u tramvaju/autobusu da sjedne, kako nitko nije pomagao biciklistu koji je pao i slično. Uvijek se čudim kako taj netko ima poriv fotografirati i “prijaviti” javnosti nemio događaj umjesto da uskoči u pomoć instiktivno i u trenu. 

Ljuti me pomalo to i jer sam i sama bila trudnica, čak dva puta 😉  i nikad, nikad mi se nije desilo da mi se ljudi ne ustanu, da me ne propuste ili išta slično. A jučer sam imala priliku svjedočiti situaciji i koja mi je potvrdila da za ljudskost itekako ima mjesta.

Kad smo se vraćali s izleta, na prometnoj riječkoj ulici, auto iz suprotnog smjera, u drugoj traci je stajao. Usporili smo i pogledali na rubu pločnika starijeg čovjeka kako kleči  na podu, razbijene glave, u tom trenu vozač iz spomenutog auta već mu je uskočio pomoći, mi smo stali odmah i suprug je izletio vani, a u trenu i  još nekoliko vozača automobila koji su stali iza nas i auta iz drugog smjera. Nekoliko muškaraca podiglo je čovjeka i u brzini svatko je već imao svoju ulogu. Nitko nije fotografirao niti da pokudi nekoga, iako se nikoga nije imalo za ništa ni prozvati, niti da se pohvali da pomaže. Zato što to nije prirodno, ne može prirodno, prirodno je pomoći kad možemo i gotovo. Maknuti se kad pomoći ne možemo.

Humanost na testu, tako često gledam na današnje doba, no svaki put osjećam da ćemo ovaj test proći s vrlo dobrim, malo nam nedostaje do odlične ocjene, a to malo bit će kad u svaki odnos, bliski u   koji smo svjesno ušli, ili sudbinski poput ovoga, uđemo bez ega i računice, čista srca jer samo ona mogu živjeti čiste živote.

Najbitniji aplauz na kraju dana ili najvažniji lajk je onaj kad legnete u svoju postelju i znate da ste dobro odradili svoj dan. Na dobro sebi i drugima. Samo to se računa.

Želim vam predivan, uspješan, ugodan, inspirativan novi tjedan!

Pripremila: Marija Mažar

Facebook KOMENTARI

Back To Top