AVON

U predivnom ambijentu Hotela Draga di Lovrana imala sam priliku porazgovarati s mladim kuharom, koji ne samo što je kuhar već i chef kuhinje, a njegovo ime je Deni Srdoč. Deni je osoba koja voli uživati, te se njegov život uvijek nekako vrti oko hrane i sporta.

Osoba sam koja voli uživati, volim ići po restoranima, volim s curom otić nešto fino pojest, volim biti s društvom. Uvijek mi se sve nekako vrti oko hrane i sporta, u pravilu živim normalan život kada za to imam vremena.

ZTC

Deni se u kuhanje zaljubio još u djetinjstvu te je često provodio vrijeme s bakom i mamom u kuhinji, ali osim toga nije ni slutio da će postati kuhar već se okušao u elektrotehnici, zanimanju koje ga vuče s tatine strane obitelji.

Oduvijek sam ja volio biti u kuhinji s mamom i bakom, ali s tatine strane je elektrotehnika i on i nono se time bave, i onda sam ja to htio probati kao neko muško zanimanje, ali nakon srednje škole i fakulteta sam shvatio da to jednostavno nije to. Za mene je vrlo bitno da radim posao koji volim, a u elektrotehnici nije bilo dovoljno adrenalina.

Kuhanje bi opisao kao zabavno, kreativno ali i naporno zanimanje.

Kuhanje je vrlo zabavno i kreativno ali i naporno, ponekad ljudi imaju krive predodžbe da je ovo vrlo jednostavno, no s pozitivne strane možeš pustiti mašti na volju koliko god želiš.

Biti chef kuhinje nije nimalo lak posao, već od ranog jutra zvoni telefon i kreće se s pripremama za rad.

Ujutro kreću pozivi već od 8 sati, treba nabaviti ribu, povrće i mesto. Bude svakakvih situacija koje treba riješiti. Oko podneva, pa čak i ranije već sam ovdje i onda dogovaramo što sve treba napraviti, koliko nam ljudi dolazi na ručak i večeru i kreće se s time. Svi radimo isto, nisam uzvišen da neću oprat pod ili pomest. Bitna je kohezija u kuhinji, a ne hijerarhija.

Atmosfera u kuhinji je vrlo bitna, Deni nastoji održati pozitivnu atmosferu kako bi i gosti dobili najbolje moguće spremljenu hranu i uživali.

Vrlo je bitna atmosfera, na hrani se osjeti kako je rađena, osjeti se ako je rađena s ljubavlju, osmjehom i željom ali i ako je rađena pod nekom prisilom, odnosno da ti se neda ili si mrzovoljan. Sve se osjeti, puno više se pazi kada je atmosfera super, mi volimo odvrnuti muziku do kraja i svatko u svome kutku raditi što treba, jednostavno volimo se zabaviti i nasmijati, a kada krene servis onda se malo stabiliziramo i usredotočimo.

Deni smatra kako kuhari u Hrvatskoj nisu podcjenjeni te da dobivaju mnogo medijske pozornosti.

Kuhanje je trenutno vrlo in, ali opet ima jako puno ljudi koji se trudi u kuhinji, ali i onih kojima je to samo posao.

U svojoj dosadašnjoj karijeri iskustvo je stekao i vani, a edukacija i napredak mu je jako bitna.

Radio sam vani da vidim standarde, da vidim kako vani sve funkcionira, nitko ne kaže da je vani bolje, nego jednostavnio htio sam steći neko iskustvo kako je raditi u restoranima s tri Michelina, zanimalo me koji standard treba držati da se dođe do toga. Cilj mi je ovaj hotel dovesti na što viši standard što je moguće. Ove zime kompletno osoblje biti će poslano u neke Michelinove restorane na usavršavanja. Svaki od tih restorana je opredjeljen za nešto, u onaj s raznovrsnim vinima ići će naš somelijer koji će tamo moći učiti o vinima, dok će neki ići u restorane sa kreativnim kuhinjama gdje ljudi mogu probuditi svoju maštu. Svi smo mladi tako da nam treba edukacija.

Deni je radio i s dva mentora za koja smatra da su dva najbolja mentora. S jednim je radio u hotelu Draga di Lovrana, s kuharom Zdravkom Tomišićem koji mu je svakako na prvom mjestu.

Od njega sam jako puno naučio, ne samo o kuhanju, već i o drugim stvarima, o marketinškoj strani posla, psihološkoj strani, ekonomskoj strani. U pravilu onoj strani koju većina kuhara izbjegava.

U Zagrebu, iako nije direkt učio od Dina Galvagnoa učio je od cijele ekipe koja je “napravljena po njemu”.

Smatram da je Dino Galvagno jedan jako dobar mentor i možda čak i najbolji kuhar u Hrvatskoj.

Deni od nedavno ponosno nosi i titulu Mladog talenta godine Gault&Millaua, a zbog toga mu je posebno drago. To je zaista jedno veliko postignuće za mladog kuhara koji je stekao sve svojom upornošću i radom.

Ekstremno mi je drago zbog te nagrade, ne radi mene osobno već radi našeg rada ovdje. Uvijek je Draga di Lovrana nekako zabačena i ljudi misle da je tu sve ekstremno skupo. Van ruke smo svima i onda nas se nekad zaboravlja. Upravo ovom nagradom smo dobili neko priznanje da je to što radimo dobro i da tako nastavimo. To je poanta te nagrade.

Foto: Robert Pichler
Foto: Robert Pichler
Foto: Robert Pichler

Kao i svaki kuhar, voli eksperimentirati s okusima, a na pitanje postoji li neko jelo koje ga je i samog iznenadilo kada ga je spremio, Deni odgovara da je to trenutno jelo na karti koje je nastalo sasvim slučajno.

Riba kokot koju smo obradili s limunovom koricom, maslinovim uljem i ružmarinom te onda tražili neki prilog uz to. Htio samo nešto drugačije i taman smo imali vjenčanje, a poslije ponoći ide gulaš juha u koju idu kapanci i kako mi je ostalo više tih kapanaca, od te tjestenine za gulaš juhu sam napravio prilog za kokota i dodatno to oplemenio te dobio jelo koje je ove godine ljudima najdraže jelo na karti.

Deni za sebe kaže da nije spontan i da sve voli raditi po planu. Trenutno planira ostati ovdje još barem sljedeće dvije, tri godine, a za dalje će vidjeti što mu život donese, uz pažljivo planiranje naravno.

Okupio sam mladu ekipu željnu onoga što i ja želim, trenutno uživam u ovome što radim, vlasnici Christian i Sanja Nikolac su odlični vlasnici, mislim da ovakve vlasnike nitko nema. Vrlo su korektni i otvoreni za sve mogućnosti, daju potpunu slobodnu, a za uzvrat traže samo napredak.

Divno je vidjeti mladi tim kako uživa u onome što radi i ulaže maksimalan trud u napredak. Ovo je još jedan od dokaza da se trudom i radom može postići puno u Hrvatskoj, a svim mlađim generacijama i kuharima koji tek dolaze Deni poručuje:

Ne tražiti previše novaca, nego krenuti raditi i zaslužiti!

Pripremila: Ines Cunjak

ZTC