AVON

Posebna promocija danas u Rijeci čeka vas u Manufakturi! Predstavljanje novog riječkog suverina – Riječka krpica trajat će od podne, a mi donosimo priču o novitetu!

Sinkopa je obrt koji se bavi umjetničkim stvaralaštvom. Glavna djelatnost se ogleda u izvođačkoj umjetnosti u glazbenom izričaju.

ZTC

Vlasnik obrta je Ivan Krševan Komnenović (1994), član grupe Whiteheads iz Rijeke koja je osnovana 2015. godine u okviru udruge LP Rock. Dana 26. siječnja 2018. godine u sklopu manifestacije Noć muzeja simbolično se održala promocija prve tri autorske skladbe, “Što je bilo”, “Na Badnju večer” te “Istok i zapad” (u suradnji s pijanisticom Anom Mihailović) u muzeju “Riječki torpedo – prvi na svijetu” u sklopu Muzeja grada Rijeke. Promociji je prisustvovao i gospodin Peter Whitehead i njegova kćerka Sophia Whitehead koji su izravni potomci riječkog industrijalca Roberta Whiteheada, jednim od izumitelja torpeda. Iskazali su svoje zadovoljstvo i naglasili kako su iznimno počašćeni pozivom, a gospodin Petar Whitehead osim što uspješno vodi svoj obiteljski posao na Bahamima, u slobodno vrijeme bavi se i glazbom.

U nastojanjima prepoznavanja grada Rijeke kao turističke destinacije, čini se da je njena bogata industrijska povijest 18. i 19. stoljeća  u mnogim segmentima može biti još dodatno promovirana.

Razdoblje od 1870. do 1918. godine je vrijeme mađarske uprave nad gradom Rijekom pod vladanjem guvernera iz poznatih mađarskih obitelji, a grad se razvio u u jednu od najvećih europskih luka i moćno industrijsko središte. Događaj i okolnosti koje su dovele do takvog slijeda povijesti – čuvena „riječka krpica“ inspririrale su ovaj novi riječki suvenir.

Krpa, krpica…..

Kuhinjska krpa može se često naći u ponudi suvenira gradova i regija diljem Europe i svijeta. Najčešće su to krpe s otiskom znamenitosti ili krajolika turističkih destinacija, prosječne ili nešto lošije uporabne kvalitete.

Razmišljajući o kuhinjskoj krpi kao predmetu uporabne vrijednosti i suveniru koji bi bio interesantan posjetiteljima i građanima Rijeke – riječkoj krpi – zamišljena je kao visoko kvalitetna, inovativna i  isključivo riječka.

Kada se kaže riječka, ona postaje krpica. Pri tome ne postaje manja ili možda neuglednija, naprotiv umanjenica ovdje ima smisao izraziti posebne sklonosti i dražesti. I naravno, direktno asocira na povijesni događaj iz 1868. godine.

Riječke krpe mogu biti plave ili bijele od visokokvalitetnog vafel pamuka, veličine cca 70×50 cm. Na njima je na bijeloj krpi plavom, a na plavoj krpi bijelom bojom izvezen natpis Riječka krpica .

Krpe se pripremaju i natpis veze u trgovačkom društvu sa dugogodišnjim iskustvom u okolici Rijeke, koje garantira kvalitetu materijala. Koristi se 100% pamučni materijal koji se može prati i na najvišim temperaturama (95°C).

Način na koji je zamišljeno vješanje krpe predstavlja originalno i jedinstveno rješenje po čemu je riječka krpa unikat i što joj daje poseban šarm. Naime, ušica za vješanje u stvari je satenska vrpca na koju je sublimacijskom tehnikom otisnut čl. 66 – čuvena riječka krpica. Taj komad vrpce je rezan toplom tehnikom i ne može se odrubljivati. Ušica je našivena na sredini dužine krpe ali na način koji sugerira naknadnu intervenciju na krpi. Ona nije ušivena u rub, kao što je uglavnom uobičajeno na kuhinjskim krpama. Namjerno je našivena tako da može služiti za vješanje, ali tako da malo ali primjetno „strši“ van dimenzija krpe. Kao što je članak 66. Nagodbe naknadno nalijepljen na ugovor, tako je i na riječkoj krpi naknadno našiven.

Zamišljena su dva načina pakiranja, uobičajeni i „limited edition“ u posebnom pakiranju povodom 150 godišnjice Hrvatsko-ugarske nagodbe.

Uobičajeni način pakiranja je papirnata vrećica s prozorom, najčešće upotrebljavana za pakiranje kruha. Time se želi ukazati na svakodnevnu uporabnu vrijednost kuhinjske krpe i njenu usku povezanost s hranom i kuhinjom.

Posebno pakiranje je samostojeća vrećica s prozorom a dodatno je tiskan tekst “150 godina”, “Riječka krpica 1868.” i stilizirana slika stranice Nagodbe s istaknutim člankom 66. U vrećicu se umeće deklaracija proizvoda koja je tiskana na posebnom papiru i sa specijalno obrađenim rubovima s kratkom informacijom o suveniru na hrvatskom i četiri strana jezika: engleskom, njemačkom, mađarskom i talijanskom jeziku.

POVIJESNI OKVIR

Nakon što je 1867. godine sklopljena Austro-Ugarska nagodba dotadašnja je jedinstvena Habsburška Monarhija podijeljena na austrijski i ugarski dio. Prema novonastalom državnopravnom ustroju Dalmacija i hrvatski dio Istre, zajedno sa slovenskim zemljama, ušle su u austrijski dio Monarhije, a Hrvatska, zajedno s Vojvodinom u ugarski.

Hrvatsko-ugarska nagodba je sporazum izaslanstva Hrvatskog sabora i Ugarskog sabora, sklopljen 1868. godine, kojim je uređen položaj Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije i Kraljevi Ugarske unutar ugarskog dijela Austro-Ugarske Monarhije i ustroj središnje vlasti u Hrvatskoj temeljem kojega su Ugarski i Hrvatski sabor donijeli odgovarajuće zakone. Sadržavala je 70 paragrafa i predstavljala temeljni zakon hrvatsko-ugarskih državnih i političkih odnosa u Monarhiji.

Po nagodbi Hrvatska je samostalna na području zakonodavstva, uprave, bogoštovlja i nastave i pravosuđa. Ostali su poslovi zajednički. Glavni su bili problemi nagodbe činjenica da Hrvatska nije dobila samostalnost na području financija

Prema hrvatskom tekstu članka 66. Hrvatsko ugarske nagodbe iz 1868. godine, pitanje Rijeke ostalo je neriješeno. Dok je Hrvatski sabor prihvatio tekst Nagodbe, Ugarski sabor prihvatio ga je uz dodatak da grad Rijeka s kotarom pripada izravno Ugarskoj. Tako izmijenjeni tekst ušao je u mađarski izvornik, a na hrvatski su sankcionirani tekst u Hrvatskoj dvorskoj kancelariji u Beču jednostavno nalijepili cedulju s novim tekstom  – »riječka krpica«. Tim umetkom  grad Rijeka s lukom i kotarom tvori posebno, s ugarskom krunom spojeno tijelo (separatum sacrae regni coronae adnexum corpus).

Hrvatski sabor prihvatio je 20. VII. 1870. ugarsku upravu nad Rijekom pod uvjetom da to stanje bude privremeno, a to je potvrđeno vladarovom odlukom od 28/29. VII. 1870. Prema toj odluci gradom i kotarom riječkim upravljao je guverner »Rijeke i hrvatsko-ugarskoga primorja«. S obzirom na to da se pregovori o tom pitanju nikada više nisu obnovili, provizorno rješenje ostalo je na snazi sve do propasti Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine.

Ne propustite predstavljanje ove posebne krpe, Riječke krpice danas u Rijeci!

 

MANUFAKTURA RIJEKA, Riva 2


 

Kontakt: 051/818-828

MANUFAKTURA NA FACEBOOKU

MANUFAKTURA NA INSTAGRAMU