Menu
frank3

Claudio Frank izlaže u Galeriji Eugen Kumičić u Brseču!

Claudio Frank izlaže u Galeriji Eugen Kumičić u Brseču pod radnim nazivom *Pejzaži i vedute Brseča*. Našem velikom umjetniku izložbu su upriličili i otvorili Bernard i Maja Franković, a okupljeno mnoštvo pozdravila je i Lucana Sterner, zamjenica načelnika općine Mošćenička Draga. Putem do galerije od mještana saznala sam da se upravo u Brseču nalazi i najmanje kazališe na svijetu, bez da sam išta pitala. Sami su prišli i ponosno počeli isticati posebnosti svojega mjesta. Po svemu viđenome ovaj srednjovjekovni gradić ne treba se bojati za obstojnost jer mještani čine svoje!  Sam umjetnik im se srdačno zahvalio šta su ga ugostili u svojoj kući umjetnosti! To je hramonija domaćina i samoga umjetnika kao velikih zaljubljenika u svoj kraj.

Svima nam dobro poznato lice s naše likovne scene, Frank već na samome početku intervjua napominje kada se od likovnog stvaralaštva ne odustaje te da treba slijediti svoje srce, svoj umjetnički put neprestalno ga graditi i nikada ne prestati sa tim traganjem!

Frankov put nije bio slučajan. Naime njegov otac svirao je harmoniku, a majka kravir učina od Matetića Ronjgova. On je svoju djecu usmjerio u glazbu, prenijeo im tu umjetničku crtu. Sin mu je vrhunski jazzista i kompozitor, a kčerka violinistica poput njega.

Frank se mnogo kretao u okruženju slikara i svi su oni bili puni savjeta pa čak i onih da je možda ipak najbolji odabir za njega violina. Violinu je usavršavao na Konzervatoriju Giuseppe Verdi i svirao u kazališnim orkestrima u Rijeci, Zagrebu, Trstu i Palma de Mallorci. No on se nije dao obeshrabriti nego je i dalje slikao. Na kraju su ga zavoljeli i kolege slikari ali i likovna kritika. Prvi slikarski mentori bili su mu Zlatko Faulwettwer i Romol Venucci, te Ivo Kalina. Inače klasičnu akademsku naobrazbu stakao je na milanskoj Akademiji likovnih umjetnosti, Brera. Već za vrijeme studija kojega je u najkraćem roku i to u dvije i pol godine završio s odličnim uspjehom dobio opasku kako je već gotov slikar s definiranim stilom. Frank konstatira da je nekako naglo postao omiljen slikar ne samo struke nego i vjerne mu publike. Nije ga zatekao brzi uspjeh i probitak u slikarstu koji je polučio, bilo je jasno da ima veliki potencijal i da mu slijedi uzlazna karijera.

Okvir platna nije mu i rub slike. Motivi mu gotovo uvijek izađu iz kadra pa ga pitam kako to da jedan on koji očito ima tendenciju širenja, ipak ostaje te živi i radi u svojem malom divnom Voloskom. Na to odgovara da je on vidio svijeta svirajući u orkestrima ali ljubav prema rodnome kraju ipak je bila jača i veća se te odlučuje trajno nastaniti u Voloskom gdje je i njegov poznati atelje.

Priupitala sam ga da gdje su žene u njegovom likovnom stvaralaštvu jer identificiramo ga s prizorima veduta, brodova, primorskih pejzaža. Napominje kako je upravo s artom startao kao amater i bio nagrađen, a rad otkupljen od Moderne galerije, te ga je Ivo Kolina poticao da i dalje ostane u tome motivu. Žene imaju posebno mjesto u njegovome što privatnome što poslovnome svijetu!

Osim što je slikar, Frank je i vrstan glazbenik, violinist i klavirista. Na moj upit da li se ikada zasitio jednoga pa prelazio u drugu umjetnost da se *odmori* od prve on odgovara da su kod njega to isprepletene radnje koje ne mogu dovesti do zasićenja. On i danas aktivno slika i održava violinističke koncerte. Brojne solističke koncerte je odsvirao, a na jednome u katedrali su mu pljeskati punih 12 minuta što dovoljno govori o ovome talentu! I sam ne zna šta je bogatije iskustvo i veći ushit, otvoriti izložbu ili svirati na impozantnome mjestu te doživjeti istinske ovacije publike.

Frank ima zanimljiv pristup koji je pokazao i na otvorenju ove izložbe, naime on samozatajno uđe i onda pokaže veliki talent te ostavi snažan dojam i duboki trag. Za sebe kaže da je sretan čovjek te unatoč bolesti ne bi mijenjao proživljeno.

A mi smo radosni šta je naš sugrađanin i možemo uživati u njegovom velikom talentu te svjedočiti ovoj priči o uspjehu bogate umjetničke karijere.

Izložbu možete pogledati svakim danom osim ponedjeljka od 18 do 20 sati do 25.8.2017 u Galeriji i Memorijalnoj kući Eugena Kumičića u Brseču.

Pripremila: Maja Vizjak

Vaše mišljenje nam je bitno!