MENU
20171012_145643

Carla Gašpar: “Budućnost pripada onima koji vjeruju u svoje snove!”

Danas razgovaramo s posebnom mladom damom, Riječankom Carlom Gašpar, perspektivnom spisateljicom koja je poželjela svoje radove predstaviti upravo našim čitateljima. Odmah je privukla našu pažnju divnim tekstovima, ali i ambicijom te istovremeno skromnosti kojom zrači. Uživamo u svakom predstavljanju najrazličitijih oblika umjetnosti, od dizajna, preko fotografije, plesa i pjesme do pisane riječi. Carla nam je otkrila kako se zaljubila u pisanje te što za nju predstavlja moć pisane riječi.

Za početak, zamolila bih te da se ukratko predstaviš našim čitateljima. Tko je Carla Gašpar?

Za početak, pristojno bi bilo predstaviti se, reći nešto o sebi. Zovem se Carla Gašpar i dolazim iz Rijeke; ovdje sam rođena i ovdje živim cijelog svog života. Ove godine napunila sam 18 godina i upisala filozofski fakultet u Rijeci – smjer hrvatski jezik i književnost. Za sebe mogu reći da sam prilično jednostavna osoba; usrećuju me male stvari poput šetnje prirodom, promatranja zalaska sunca ili pak druženja s mojim psom. Uživam u dobroj glazbi i životu općenito!

Kada si otkrila ljubav prema pisanoj riječi?

Ljubav prema pisanoj riječi otkrila sam još u najranijoj dobi. Kao mala voljela sam čitati slikovnice i uvijek me više privlačio tekst nego popratne slike. Već u osnovnoj školi okušala sam se u pisanju za “svoj gušt” pišući razne priče i pjesme. U školi su mi uvijek bili dragi oni zadatci gdje možemo izraziti sebe baš kroz pisanje i u to sam oduvijek ulagala najviše truda i radila ih s ljubavlju.

Riječi imaju veliku moć, ali i odgovornost. Što za tebe predstavlja pisanje?

Istina je da riječi imaju svoju moć, ali i da snose određenu odgovornost. Odnosno, prije bih rekla da odgovornost snosimo mi koji te riječi “pustimo” na papir. Svakome dopuštamo da ih tumači na svoj način, da ih razumije i shvaća onako kako on želi, ali to i jest čar, zar ne? Pokloniti nekome nešto na čemu će također razvijati svoju kreativnost mišljenja, a možda i dobiti motivaciju za izražavanje vlastite kreativnosti. Za mene pisanje svakako predstavlja, prije svega, jedan vid opuštanja. Smatram da ima izuzetnu moć opijanja koja te može odvesti u neki potpuno drugi svijet, a usput činiti i da ti budeš dio stvaranja tog svijeta. Jednostavno je teško opisati one stvari koje vas ispunjavaju, koje volite; teško im je dati određenu definiciju, one žive u vama i vi živite kroz njih.


Ljudi često posežu za različitim oblicima umjetnosti, slikanju ili pisanju, kada se žele opustiti, razbistriti misli, popraviti raspoloženje… Kada ti posežeš za papirom i olovkom?

Kao što slikar posegne za kistom i ostavi svoje tragove na platnu, tako i ja rado posegnem za olovkom i pišem. Nikada za to nisam imala poseban razlog ili prigodu; kada je inspiracija prisutna, olovka se uzima istoga trena i čini svoje. Ponekad pišem u naletu sreće, ponekad tuge, a ponekad potpuno opuštena, rasterećena i bez posebnog razloga.

Kako bi opisala svoje pjesme i tekstove u nekoliko riječi?

Svoje pjesme i tekstove prije svega bih opisala kao vrlo raznolike. Ne vodim se određenom tematikom koja se iznova provlači kroz moje radove. Svaki put to bude nešto drugačije, nešto čime svaki put iznenadim samu sebe. Smatram da bolje razvijam svoje sposobnosti pisanja stalnim promjenama i težnjama za “nečim novim”, nego da se stalno zadržavam na istomu. Mnogi moji tekstovi i pjesme nemaju čak niti naziv, volim dopustiti da ime smisli onaj tko ju čita, tako uvijek bude zanimljivo. 🙂

Kako okolina reagira na tvoje radove, je li ti važna povratna reakcija?

Mnogi moji prijatelji čak niti ne znaju za moju ljubav prema pisanju, ali oni koju znaju, uvijek me iskreno podupiru i daju mi motivaciju da činim to i dalje. Za to je najviše zaslužna moja najbolja prijateljica Ivana, koja uvijek biva iznova oduševljena. Često me znaju pitati otkuda mi dolazi inspiracija, a ja na to zaista ne znam odgovor, valjda ona sama dođe kada se najmanje nadaš. 🙂 Reakcija okoline mi nikada nije bila od presudne važnosti, ali je svakako lijepo čuti da postoje osobe kojima se sviđaju tvoji tekstovi i koje si možda inspirirao da se okrenu nečemu što vole.

Gdje se vidiš u budućnosti? Zamišljaš li se upravo u ulozi spisateljice? 

Iako sam tek prva godina fakulteta, već imam određene vizije za budućnost. Osim što se želim baviti hrvatskim jezikom u bilo kojem pogledu, ono što zaista želim ostvariti jest spisateljska karijera. Pisanje, pisanje i samo pisanje. Mislim da svatko teži svojim ciljevima i da ništa nije teško ostvariti ako to zaista volite. Naravno, još puno učenja i usavršavanja je ispred mene, ali da bi to lakše ostvarila, potrebno je težiti nečemu, onda sve biva lakše.

Za kraj, zamolila bih te za neki citat ili misao koji te inspiriraju…

Moja omiljena misao može se nadovezati na prethodno rečeno;

Budućnost pripada onima koji vjeruju u svoje snove. Kratko, ali nadasve jasno. 

Pripremila: Katja Grubiša

Photo: Carla Gašpar

Vaši komentari