MENU
unnamed-15

#BLOGGERSCHOICE PREDSTAVLJA: HODOPISI I SLIKOPISI STANISLAVE BOROVAC

 

S: Tko je ustvari Stanislava Borovac? Ostavljaš dojam osobe koja voli svoj posao koji ti je ujedno i hobi.
Hm, i ja se sama ponekad o pitam J Šalu na stranu, rođena sam u Čapljini (malom hercegovčakom gradu koji leži na 4 rijeke i poznat je po svojim zelenim površinama i prostornom uređenju.) Živim u Trebižatu, selu poznatom po istoimenoj rijeci. Diplomirani sam politolog, ali zbog prirode posla kojeg radim posljednjih nekoliko godina odlučila sam se na magisterij Socijalnog Rada. Zaposlena sam u jednoj američko-irskoj humanitarnoj organizaciji, koja brine o starim i nemoćnim ljudima. Obožavam svoj posao. Član sam HPD Prenj 1933. Mostar kao i Hercegovačke Gorske Službe Spašavanja Stanica Mostar.

S: Promotor si visina, krajolika, planinarenja. Od kuda se rodila ta ljubav i  koliko dugo već traje?
Ljubav prema visinama i krajolicima uvijek je postojala. Ali maha je uzela kada sam se priključila svom planinarskom društvu i krenula intezivnije sa izletima i planinarenjem. Zadnje dvije godine svaki slobodan trenutak provodim u visinama. Jednostavno mi se to uvuklo pod kožu do te mjere da ne mogu zamisliti da vikend prođe a da nisam nabacila ruksak na leđa i negdje prošetala.

S: Kako je počela tvoja plovidba Instagramom  kao  i Facebookom. Čime si najviše pozornosti i pratitelja privukla?
Što se tiče društvenih mreža mogu reći da sam sa njima krenula relativno kasno. Instagram račun imam svega 3 godine, facebook stranicu nešto duže. Mislim da je najvažnije u domeni društvenih mreža postati i ostati svoj.. Ja sam se bazirala na planinarenje, izlete razne vrste i priče o ljudima koji mi popunjavaju svakodnevnicu (kako poslovnu tako i ovu u slobodno vrijeme). Važno je pisati iz srca.

S: Jesi li razmišljala o blogu?
Da. I ne samo razmišljala. Blog je skoro pa gotov. Imamo još samo doraditi par sitnica i detalja i stranica Hodopisi&Slikopisi uskoro kreće sa radom. Iskreno ne mogu dočekati da ugleda svijetlo dana.

S: Koliko često objavljuješ fotografije? Imaš li omiljeno vrijeme, hashtagove ili  filtere kojima se koristiš?
Ta neka pisana ili nepisana pravila u svijetu društvenih mreža zaista ne pratim. Savjetovali su me prije kao u koje vrijeme trebam objavljivati fotografije, koje hastagove koristiti i slično, međutim to nisam ja. Ja objavljujem kada želim, što želim i na način koji ja volim. Što se hastagova tiče mogla bi izdvojiti #ovojebih,zatim #naturephotography, #croatiafulloflife & #croatia_photography jer sam često na izletima u Lijepoj Našoj.
Što se filtera tiče, vodim se onom da sve što ne narušava prvotnu ljepotu na slici je dopušteno. U zadnje vrijeme objavljujem slike skoro pa bez ikakvih filtera jer fotografije prirode su same po sebi predivne. Ako baš moram izdvojiti neki koji mi se provlači kroz instagram onda je to definitivno Vsco, filteri A5 I HB1.

S: Podijelila si sa nama, svojim pratitljima novi fotoaparat. Čemu još duguješ kvalitetne i lijepe slike?
Inače ne objavljujem slike kupljenih stvari, ali kad sam kupila Canon jednostavno nisam mogla ne podijeliti tu sreću i zadovoljstvo. Dugo sam priželjkivala kvalitetan fotoaparat, a u istom trenutku odlučila sam ozbiljnije krenuti sa stranicom i blogom i onda mi je bilo jasno da fotografije uslikane mobitelom neće biti od pomoći. Tako sam prije dva mjeseca napokon skupila dovoljno novca da se počastim Canon EOS 700 D. Što se tiče aparata još se uvijek upoznajemo i još uvijek učim. Imam sreću da sam kupnjom aparata osvojila učešće u Canonovoj Online Foto školi i tamo prikupljam potrebno znanje u teoriji, a praktični dio prolazim svakodnevno.

S: Kada bismo zavirili u tvoju svakodnevnicu i tvoj stan sada što bi nas dočekalo? 

Dočekao bi vas stari tavan kojeg sam renovirala ima nekoliko godina. Naime živim na tavanu naše obiteljske kuće. Zadržala sam prvotni starinski izgled sa gredama na krovu.  Inače sam ljubitelj starina, koje i skupljam. Od starih hercegovačkih predmeta kojima su se služile naše bake i djedovi do starinskih lampa i radija. Roditelji mi često znaju reći da ako dovučem još neku starinu ili kakvu drvenu kutiju da ćemo i ja i tavan propasti pod težinom svega toga što sam nabacala gore. Zato sada stvari unosim krišom.

S: Na čemu trenutno radiš? Imaš li planove za skoriju budućost?
Kao što sam već spomenula trenutno radim na izgradnji bloga. Namjeravam se ozbiljno posvetiti pričama, kako ovim vezanim za planinarenje tako i ovim vezanim za posao i svakodnevnicu. Također dosta slobodnog vremena posvećujem fotografiranju raznim online tečajevima i radionicama koje su mi u bližoj okolici.
Što se tiče budućnosti, plan mi je da blog zaživi i da postane kutak gdje će oni koji odluče biti pratitelji moći pročitati zanimljive tekstove, pogledati fotografije i možda dobiti inspiraciju da sami odluče  posjetiti to mjesto.

S: Društveno si aktivna te si sudjelovalai u brojnim projektima. Koji ti je omiljeni?
Svi su mi zanimljivi i posebni na svoj način, ali ako već izdvajam jedan kao omiljeni onda je to definitivno projekt „Žive čitaonice“ koji je održan neki dan u Mostaru. Imala sam čast da budem jedna od „Živih knjiga“ gdje smo mi kao žive knjige imali priliku družiti se učenicima osnovnih škola prepričavajući im svoje živote. Pričala sam im o planinarenju i svom poslu. Njihova znatiželja i radoznalost me je ostavila bez teksta, što se skoro pa nikad prije dogodilo.

S: „Vikend zanimacija ti je planinarska rekreacija“ koja uz čest boravak u prirodi ostavlja dojam zdravog duha u zdravom tijelu. Koje su tvoje zdrave životne navike?

U planinu iz razloga jer tamo imam mir. Svi mi imamo neki svoj mali svijet gdje punimo baterije. Za mene je to planina, ili izlet bilo kakve vrste. Taj osjećaj kad se popenjem na neki vrh, pa sjednem, šutim i upijam. Punim baterije. Imam tu naviku da mobitel pri početku svakog izleta stavim na bezmrežni profil i koristim ga samo za fotografiju. Isključim se iz tog nekog stvarnog svijeta i u njega se vratim kada izlet završi. Moja obitelj i bližnji su već navikli na tu moju naviku, iako nisu pretjerano oduševljeni sa svakim izletom im je to nekako prihvatljivije.
Volim i trčanje i bicikl ali zimi za takve aktivnosti nemam baš vremena. Ali zato obvezno vikendom nadoknadim.

S: Kažeš za sebe da si baboljubac…
O itekakav. Svakodnevno radim sa starim i nemoćnim ljudima. U sklopu posla kojeg obavljam imamo Starački Dom i Hospicij, a također i program dostavljanja hrane na kućnu adresu na području čitave Hercegovine. Obožavam svoj posao kao što sam već spomenula. Ono što mene posebno dirne pri svakom našem posjetu bilo kojoj baki ili dedi je spoznaja da koliko god bili u teškoj financijskoj situaciji i koliko god im bila potrebna ta hrana i potrepštine koje im svaki mjesec dostavljamo, je to da njima najviše nedostaje društvo. Sjednem sa njima i pričamo se. Oni pričaju, ja slušam. Svoje bake po krvnoj liniji sam izgubila kad sam bila curica, ali za uzvrat radeći ovaj posao dobila sam preko 225 njih širom Hercegovine. Pletu mi šlape, kape, rukavice. Njima je važno da vam mogu dati nešto zauzvrat, pa mi tako uvijek u ruke guraju mandarinu, šipak, grožđe ili kesu bombona, ali najvažnije je da mi uvijek u srce gurnu dozu ljubavi i brige  koju imaju ali je nažalost nemaju kome dati.

S: Podijeli, molim te, sa nama ovako iz prve ruke gdje je najlepše u  Bosni i Hercegovini?

Možda sam subjektivna, ali najljepše je na Trebižatu. Čitavom dužinom od izvora do mjesta gdje se ulijeva u Neretvu. Svima vama koji niste doživjeli ovu venu zavičaja mog mogu samo reći dođite mi na ljeto. Kada Ona zazeleni. Spustiti ćemo se kanuima, stati usput na piće i tradicionalna hercegovačka jela i sigurna sam da će vas osvojiti. Inače imamo tu sreću da imamo divne mlade ljude koji pripadaju udruzi „Tajna Prirode“ koji brinu o našem Trebižatu, a kad sezona krene nude kako turistima, tako i nama lokalcima spuštanje kanuima, tako da vam ja ljeti više plutam nego što hodam J

S: Zašto je lijepo živjeti u BiH? Odnosno odlučila si za razliku od mnogobrojnih mladih ostati i u najljepšem svijetlu kroz hashtag #ovojebih istu promovirati.

Zato jer vam je sve skoro pa na dlanu. I more i planina vam je na svega posla sata udaljenosti. I za koji god se pravac odlučite nećete pogriješiti. Pisala sam već o tome kako cijelu zemlju možemo prekvalificirati u Nacionalni Park, jer realno možemo. Bosna i Hercegovina je puno više od ovoga što nam svakodnevni tisak nameće kao sliku.
Ostala sam jer je BiH neiskorišteni potencijal, i tu ne mislim samo na prirodne ljepote i krajolike nego i na ljude. Lijepa je onoliko koliko vi dopustite sebi da bude lijepa. Koristeći hastag #ovojebih pokušavam ljudima pokazati upravo tu drugu sliku Bosne i Hercegovine. Ova BiH koja je pretočena u priče i fotografije na mom instagram profilu i uskoro blogu je razlog zbog kojeg sam tu gdje jesam. I ne pomišljam je napuštati, naprotiv namjeravam promovirati svaki centimetar iste jer to je ono u čemu uživam i što me čini sretnom.

S: Prepoznaju li u tebi lokalne turističe organizacije ili općenito relevantni brendovi svojevrsnog influencera?

Prije nekoliko mjeseci regionalni menadžerski portal me stavio na listu influencera i zaista sam bila počašćena tom gestom. Nisam do tada gledala na sebe na taj način, ali smatram da ti svjetski trendovi uzimaju maha i ovi prostori su u korak sa svjetskim.
Meni osobno se još nitko nije obratio po pitanju toga, u vidu bilo kakve suradnje, ali kada bi se to dogodilo objeručke bi prihvatila.

S: Što je najljepše što ti je život donio?
Drugu šansu. Naime, još kao dijete dijagnosticirana mi je skolioza ili iskrivljenje kralježnice. Godinama sam nosila razne ortoze i pomagala, ali kako to nije pomagalo prije 12 godina sam operirala kralježnicu po prvi put. Sjećam se tog postoperativnog jutra kad mi je doktor rekao da postoje stvari koje ne bi smjela raditi ako želim hodati poslije tridesete. Prije 4 godine sam izvadila dvije šipke koje su pridržavale moju kralježnicu i onda je doktor rekao „E sad možeš sve“, i zaista sam htjela sve i iz zahvalnosti što me noge još uvijek služe odlučila sam da ću ih prošetati po mjestima gdje nisu mogle ni zamisliti da će ikada biti.

S: Postoji li nečiji tuđi svijet koji bi voljela bar na par trenutaka pretvoriti u svoj?

Ne, ne postoji. Zaokupljena sam uživanjem u svojem vlastitom svijetu tako da mi ne pada na pamet posuđivati tuđi, pa makar i na par trenutaka.unnamed-19

Još puno osvojenih visina i lijepih životnih trnutaka ti želim!

Jelena Kustura

Pripremila: Jelena Kustura

jelena

Nemam tetovažu. Magistra prava.  Inspiriraju me i zabavljaju blogovi, pa ću rado tu strast podijeliti sa vama.   Zagrebački sam “dotepenec” . Vodim se Rooseveltovom mišlju pa činim ono što mogu, s onim što imam, ondje gdje jesam.   Kuham, putujem, čitam. Optimistična, kreativna, društvena, iskrena i brzopleta.

THE STORY FACTORY

Vaši komentari