5-moji-ucenici-na-tajvanu

Bloggerchoice predstavlja: „Stanovnica svijeta“ Tea Dimić

Ovaj petak se družimo sa donedavnom stanovnicom gradića Tanian, otočne države Tajavna, putnice koja je proputovala 52 zemalja svijeta, bivše stjuardese koju u zadnje vrijeme možemo pronaći na koordinatama Zagreba. Tea Dimić, vlasnica bloga  COME FLY WITH ME , dok je ljubav prema fotografiranju rezultirala brojnim fotografijama sa putovanja smještenim na njenoj web adresi TEA DIMIĆ .

Tea Dimić

Tea Dimić

 

Draga Tea, kada se u svojim putopisnim pohodima predstavljaš stanovnicima svijeta za koliko njih je poznata Hrvatska? Oni koji znaju za Lijepu Našu i gdje je, kakva saznanja imaju?

Iznenadila sam se koliko je ljudi diljem svijeta zapravo čulo za Hrvatsku i gdje se naša mala zemlja nalazi, ali me ni najmanje nisu iznenadili uzdasi o tome koliko je Hrvatska prekrasna i koliko ju svi žele posjetiti. Najpoznatiji im je svima naravno Dubrovnik, zatim Split, Hvar, Zagreb, Plitvička jezera (koja nitko ne zna izgovoriti… 🙂 Čak sam i na Tajvanu listala tri primjerka lokalnih novina u kojima se pisalo o Adventu u Zagrebu, Plitvicama i Hrvatskoj općenito.

Koliko si zemalja svijeta posjetila i vidiš li se kao stanovnika svijeta?

Posjetila sam 52 zemlje do sada, od prvih susjeda Slovenije i redom pola Europe, preko Amerike, Brazila, Nigerije, Ugande, Indije, Vijetnama, Japana, do Australije i Novog Zelanda. Ako se činjenica da bih mogla (i željela pokušati) živjeti u bilo kojem dijelu svijeta računa kao potvrdan odgovor onda se definitivno osjećam kao ‘stanovnica svijeta’ 🙂

tea

Zanzibar, otočić istočne obale Afrike te se dojmio te si nam ga predložila kao lokaciju za ljetovanje. Možeš li izdvojiti neko mjesto svijeta u koje se nikada ne bi vratila niti bi preporučila odlazak drugima, a da ne govorimo o ratu pogođenim zonama?

Iskreno, nema tog mjesta koje je ostavilo tako gorak okus u ustima da se više nikada ne bih tamo vratila ili rekla nekome da ne putuje u tu zemlju. Svatko treba sve vidjeti svojim očima i isprobati svim drugim osjetilima jer ono što je meni lijepo nekome neće biti i obratno. Ono što prijatelji uvijek traže od mene su razlozi za i protiv zašto posjetiti neko mjesto prije nego neko drugo i to je ono na što mogu odgovoriti, ali nikada nikoga neću kategorički odgovoriti od odlaska na neku destinaciju.

Gdje su najljepše žene svijeta?

Najljepše žene svijeta iz mojih ženskih očiju su žene sa Karipskog otočja.

 Mene kao pravnika zanima što je po tvojim saznanjima, a ne i iskustvima, u svijetu propisano kao kazneno i prekršajno djelo, a da kod nas nije kažnjivo?

Singapur je jedna od najčišćih zemalja koje sam imala priliku posjetiti i tamo su zabranjene žvakaće gume koje su jedino dopuštene iz medicinskih razloga i mogu se nabaviti na recept kod doktora, a kazna za bacanje iste na cestu je 700SGD (što je oko 900kn). U muslimanskim zemljama zabranjeno je ‘pretjerano iskazivanje ljubavi’ na javnim mjestima, zbog čega se može završiti i u zatvoru. U dijelovima Indije još uvijek vrijedi zakon da muškarac koji je u dugovima može ponuditi svoju ženu u zamjenu dok se dug ne isplati. Sigurno bih ih se sjetila još, ali ovo su uvijek prve tri koje mi padnu na pamet. 🙂

 U kojoj zemlji si se najlakše asimilirala među domicilno stanovništvo? Tko najlakše prihvaća strance?

Kao stranac u rijetko kojoj zemlji se nisam osjećala ugodno, ali stanovnici afričkih zemalja su uvijek bili oni s kojima bih najlakše našla zajednički jezik pogotovo kroz zafrkanciju i sa njima je uvijek bilo najzabavnije gdje god bih došla. Veseli su, otvoreni, pričljivi, glasni, zabavni, ponosni od kuda dolaze i žele to podijeliti sa svima, pokazati ti sve, pomoći… Puno puta su mi drugi rekla da ne bih baš, kao žensko, trebala vjerovati svakome u nepoznatom gradu, pogotovo ako sam sama, ali uz malo pažnje i osobnih ‘mjera predostrožnosti’ nikada mi se ništa loše nije dogodilo. Dapače, provela sam se odlično, upoznala divne ljude i čula stotine zanimljivih priča.

3-dijete

U kojoj zemlji svijeta se, od onih koje si ti posjetila, najbolje živi?

Rekla bih u Singapuru. Taj grad, država mi odiše nekom snagom, te sve što sam čitala, slušala i gledala o njemu mi govori da je to zemlja u kojoj se najbolje živi. Naravno, sve je to osobni doživljaj i mišljenje. I sama sam puno puta razmišljala o tome da se preselim tamo jer mi je Singapur jedna od najdražih destinacija.

U usporedbi sa drugima, kakav je život u Hrvatskoj? Ti si sada, koliko mi je poznato, u Zagrebu i zaposlena. Hoćeš li nam otkriti poneki svoj plan za skoriju budućnost?

Došlo je na red i pitanje o Hrvatskoj. 🙂 Točno, trenutno sam ovdje, vratila sam se ljetos sa Tajvana, našla sam posao, ali ne mogu i ne želim sa 100%-tnom sigurnošću reći da je to to, jer znam i osjećam da nije. Još. Ali konkretnih planova za dalje nemam. Još! 🙂 U usporedbi sa ostalim mjestima gdje sam imala priliku živjeti i raditi, u Hrvatskoj je to najteže, ali i najljepše. Ovdje je obitelj, ovdje su prijatelji, sve što ti je poznato i na što se lako ponovo naviknuti kada se vratiš, dok s druge strane imaš osjećaj da si se ti sam promijenio u dalekom svijetu i da ti možda ipak to sve nije dovoljno, da možda ipak to nije TO, da možda ipak nije tako lako vratiti se na staro kako to izgleda iz daleka. Mogle bismo na temu ovog pitanja napisati članak/intervju sam za sebe koliko bih mogla o tome pričati, ali da, za sada sam tu, a ako i kada se to promijeni vjeruj mi saznat ćeš. 🙂

 Čitateljima sa malo putničkog iskustva se putovanje u Dubai može učiniti kao iskustvo koje se plaća višemjesečnimm radom. Je li tomu uistinu tako? Napisala si u svom zadnjem postu kako si sebi za rođendan umjesto cipela (a cipele zbilja voliš) poklonila kartu za Filipine. Otkrija nam poneki trik kako uspješno isfinancirati svoja putovanja? Tražiš li sponzore? Osim na „cipelama“ na čemu još štediš?

Putovanje u Dubai naravno može koštati nekoliko mjesečnih plaća, ali i ne mora. Sve ovisi o tvojim željama, prioritetima i planovima za određenu destinaciju. Mene putovanje u Dubai neće puno koštati iz nekoliko razloga, avionsku kartu sam kupila na akciji, smještaj ne moram plaćati jer odsjedam kod prijateljica kada god poželim doći u posjetu i treće; sve ono na što će netko tko prvi puta dolazi u taj grad potrošiti ja neću jer sam sve već vidjela, svugdje bila, ono što me zanimalo napravila obzirom da sam tamo živjela… Sada se idem zabavljati sa svojim društvom, partijati i uživati u toplom vremenu.  Netko tko želi odsjesti u hotelu na dobroj lokaciji, obaviti šoping, svaku večer izlaziti u drugi klub, ručati i večerati po restoranima, plivati s dupinima ili morskim psima, skakati padobranom, piti čaj u Burj Al Arabu, jahati deve u pustinji, skijati u šoping centru i igrati se sa pingvinima, popeti se na vrh Burj Khalife i razno razne druge aktivnosti koje se tamo mogu raditi će isto tako ostaviti čitavo bogatstvo na putovanje u Dubai.  S druge strane netko tko se samo želi izležavati na plaži ili uz hotelski bazen definitivno neće ući u minus na kartici. Svoja putovanja financiram sama i uvijek se informiram o svemu prije nego si postavim budžet (koji gotovo uvijek i prekoračim ali i na to sam spremna pa nije problem). Jedino na čemu ću štedjeti za neko putovanje su krpice. Cipele obožavam, ali ako usporedim nove štikle i paraglajding u Riju ne moram naglašavati što će prevagnuti. 🙂 Uostalom, još je veće zadovoljstvo tim istim štiklama se počastiti na putovanju – razlog zašto prekoračim budžet 🙂

Kako besplatno putovati? Pročitala sam odličan post kod Jelene Miljanović na bogu. Koje su tvoje preporuke? Couchsurfing?

Besplatno putovati? Na žalost ja nisam osoba koja to zna, nikada nisam ni pokušala besplatno putovati niti znam kako bih to izvela, a iskreno, ni ne trudim se. Svaka čast onima koji to uspijevaju! Sponzore za blog također nisam nikada niti pokušavala naći jer pišem isključivo za sebe i iz svog gušta. Time se odmah nadovezujem i na iduće pitanje o couchsurfingu. Jedna sam od onih ‘finih guza’ i ne putujem ako si ne mogu priuštiti komfor kakav želim tako da nikada nisam putovala na taj način i vrlo vjerojatno niti neću. 🙂

Kako je došlo do suradnje s portalom Index?

Pisala sam tjednu kolumnu skoro tri godine za Index Rouge, a do suradnje je došlo sasvim slučajno kada je prijateljica koja radi u redakciji moj blog pokazala tadašnjoj urednici kojoj se isti svidio i…ostalo je povijest.

Znakovitog imena Come Fly With Me je nastao u vrijeme kada si bila stjuardesa. Pišeš rijetko ali je sadržajno jako kvalitetno. Kako filtriraš što objaviti, koliko o sebi otkriti i kako privući čitatelje?

Blog sam započela pisati na dan kada sam saznala da sam primljena na posao stjuardese kao obećanje najboljoj prijateljici. Oduvijek sam voljela pisati (i dan danas pišem za sebe), a tada je blog bio način na koji sam prijateljima i familiji mogla opisati gdje sam sve bila bez da sa svakime od njih sjedim satima na Skajpu. Zbog stotina fotografija, još jedna ljubav kojom se bavim u slobodno vrijeme, sam otvorila i Instagram profil. Kasnije su i blog i kolumna i Instagram postali i načini pružanja informacija drugima koji su se željeli prijaviti za isti posao ili putovati na iste destinacije. Upravo zbog toga nisam nikada razmišljala kako privući čim više čitatelja, bilo je to iz mog vlastitog gušta, a ako sam nekome usput mogla pomoći to je bio samo plus! Mnogo sam divnih ljudi i upoznala upravo zahvaljujući blogu i kolumni na Indexu. Pišem samo onda kada imam inspiracije i vremena (!), te kada nešto ostavi poseban utisak na mene – to su moji jedini i glavni filteri 🙂 O sebi osobno otkrivam onoliko za koliko mislim da ne može štetiti mom privatnom životu i ljudima u njemu.

 Pišeš na engleskom. To zasigurno znači da si čitana u mnogim kutevima svijeta.

Tako je, blog sam počela pisati na engleskom te sam ubrzo komentare i privatne poruke počela primati sa svih strana svijeta. Bilo je čitatelja sa Malte, Filipina, iz Španjolske, Egipta, Brazila koji su se javljali sa raznim porukama, ali najviše ih je naravno stizalo sa Balkana. 🙂

S obzirom da si se opredjelila na pisanje na engleskom, podijeli sa našim mlađim čitateljima svoje načine učenja i savladavanja jezika i općenito svoj dojam o značenju poznavanja istog?

U trenutku kada sam odlučila pisati blog na engleskom jedini razlog je bio taj da bih se vježbala, da ne bih zaboravila jezik, a kasnije sam vidjela do koliko ljudi mogu doprijeti zbog poznavanja istog pa sam i nastavila. Poznavanje stranog jezika je vrlo bitno, pogotovo engleskog, jer imam osjećaj da se danas bez njega više ništa ne može. Vjerujem da su mlađi čitatelji toga i sami svjesni te se nadam da se trude usavršiti ga na bilo koji način; upisivanjem tečajeva (koji možda jesu skupi ali ulaganje u znanje nema cijenu), čitanjem knjiga, raznim aplikacijama na mobitelu koje su svima dostupne, PUTOVANJIMA itd.

4-dubai

Pomozi (nažalost) mnogobrojnima na burzi i savjetuj koji profil osoba i koje starosne dobi se uklapa u zanimanje stjuardese? Kako sebi mogu povećati šanse na razgovoru za posao stjuardese?

Još jedno teško pitanje na koje ponovo mogu dati samo svoj osobni savjet, dojam koji sam stekla što ne mora nužno biti istina. Većina aviokompanija, pogotovo na Bliskom Istoku zapošljava mlađe osobe, većinom žene, ali i muškarci broje dobar postotak u ovom poslu pa su to većinom osobe željne avanture nakon završenog fakulteta (koje ne mogu pronaći posao u struci). Kako ostaviti dobar dojam na intervjuu ovisi o puno faktora, prvi i najvažniji je onaj vizualni pa se pobrinite o odjeći i obući u kojoj ćete doći na intervju, kao i o osobnoj higijeni. Znam, trebalo bi se podrazumijevati, ali ne podrazumijeva se svima. 🙂 Način držanja i govora, odnošenja prema drugim kandidatima i recruitment officers, pokazivanje timskog duha, spremnost i način prilagođavanja promjenama i iznenadnim situacijama, prijašnja radna iskustva ako ih je bilo, te sami doživljaj posla za koji se prijavljuješ i tvoja očekivanja su također sve ono na što se obraća pozornost. U obzir se uzima sve do najmanjeg detalja, a pošto sam ja taj posao dobila potpuno neočekivano, nepripremljeno i iz vedra neba nisam vjerodostojna da dijelim daljnje savjete o tome jer zbilja ne znam što sam to tako dobro napravila da su primili baš mene, mogu samo pretpostavljati. Isto tako nikada nećeš saznati ni razlog zašto nisi primljen, to je njihovo pravilo. Ono što mogu sa stopostotnom sigurnošću reći svima koji žele živjeti i raditi vani (posao stjuardese ili bilo koji drugi) jest da se sve može samo treba imati mrvicu hrabrosti, sreće, samopouzdanja, snalažljivosti, snage i potpore oko sebe i ostvariti ćete sve što poželite. Samo treba pokušati 😉

5-moji-ucenici-na-tajvanu

Hvala draga Tea, želim ti još puno mirnih mora i sigurnih luka!

Pripremila: Jelena Kustura 

jelena

Nemam tetovažu. Magistra prava.  Inspiriraju me i zabavljaju blogovi, pa ću rado tu strast podijeliti sa vama.   Zagrebački sam “dotepenec” . Vodim se Rooseveltovom mišlju pa činim ono što mogu, s onim što imam, ondje gdje jesam.   Kuham, putujem, čitam. Optimistična, kreativna, društvena, iskrena i brzopleta.

Vaši komentari