skip to Main Content
MENU
Antonija Bukša: “Posao ravnatelja je slojevit, zahtijeva kombiniranje raznih vještina.”

Antonija Bukša: “Posao ravnatelja je slojevit, zahtijeva kombiniranje raznih vještina.”

Povodom modne manifestacije CITY 45 20  koja će se održati na Trsatskoj gradini 14. srpnja razgovarali smo s Antonijom Bukšom, ravnateljicom Trgovačke i tekstilne škole u Rijeci jer upravo će se na ovoj posebnoj reviji predstaviti i zadnjom kolekcijom učenici škole, smjer modni dizajner. O izazovima u poslu, novim generacijama i mogućnostima nakon školovanja saznajte u našem razgovoru.

Antonija Bukša na mjestu je ravnateljice škole preko pet godina, u ured je došla iz učionice te mi priznaje kako je rad s mladima posebno nadahnjuje te je pri prvom ulasku u razred, osjećala kako je to – to, da se time želi baviti.

Istaknuli ste mi obrazovno-odgojnu ulogu škole, velika je odgovornost kreirati na neki način životni put djece u tako osjetljivoj dobi. No, vi se nekako za njih borite, tražite im mjesto, dajete prilike, stalo vam je, to se osjeti. Smatrate li da je uz svu administraciju koje sigurno imate upravo to bit ove uloge, voditi učenike, dati im znanje, ali i motivaciju?

Posao ravnatelja je slojevit, zahtijeva kombiniranje raznih vještina. Radi se o vrlo dinamičnoj ulozi i nema univerzalnog recepta kako tu zadaću obavljati. Djeca su u središtu svih zbivanja i aktivnosti u školi. Barem bi tako trebalo biti. Sustav postoji da bi služio djeci a ne obrnuto, to nikad ne zaboravljam. No, nije dovoljno samo prenositi znanje. Mi sudjelujemo u oblikovanju mladih ljudi, pomažemo im da stasaju u snažne i samosvjesne ljude koji će znati odgovoriti na izazove koje će život postaviti pred njih. Zbog toga je jako važno poticati učenike na sudjelovnje u različitim projektima, natjecanjima, smotrama, prilikama gdje će naučiti nešto novo i tako postupno izgrađivati svoju osobnost i stjecati samopouzdanje.

Učionicu se zamijenili uredom ravnateljice. Je li taj korak bio težak, pun preispitivanja ili prirodan, nekako logičan?

Prirodan. To me često ljudi pitaju. Odgovorit ću Vam što i mojim učenicima kad su mi postavili to pitanje: jako volim rad u razredu s djecom. Nova dužnost nije mi predstavljala bijeg ili predah od učionice. Osjećala sam da mogu mnogo učiniti za školu, malo idealistički, gledajući s ove vremenske distance. Puno ideja, novih prilika za Trgovačku i tekstilnu školu, puno dobre volje i novih mogućnosti. U međuvremenu se idealizam susreo sa stvarnošću, ali elan i želja nisu nestali.

Vaši učenici jako su involvirani u rad zajednice, kolekcije predstavljaju na Korzu i manifestacijama, snimili su video o školi, koliko je bitna ta suradnja za uspjeh cijele škole, vjerujem da je ovo odlična varijanta jer se ne osjećaju kao pasivni promatrači već su aktivni sudionici kreiranja sadržaja škole?

Našu školu pohađaju učenici zanimanja prodavač, krojač, komercijalist i dizajner odjeće. Taj nam spoj omogućava kombinaciju različitih znanja i vještina. Kolege profesori potiču učenike na osmišljavanje i sudjelovanje na raznim događajima. Neke sami osmislimo i realiziramo, a u neke se uključimo kao sudionici. Vrlo je važno pokazati javnosti čime se bavimo i sve što možemo postići.

Koji vam je najdraži dio vašeg posla? Sad je vjerujem već sve uhodano i puno lakše, koji je bio najveći izazov postavljen pred Vas s novom ulogom?

Izazova je mnogo. I mogu Vam reći da ih s vremenom nije ništa manje. Dapače. Odgovornost je također velika, jer odluke ravnatelja imaju priličan utjecaj na druge ljude. Najdraže mi je vidjeti da se naši učenici dobro osjećaju u školi i da rado sudjeluju u raznim aktivnostima. Također, zadovoljnom me čini i to što su u našoj školi profesori razvili vrlo lijep odnos s učenicima.

Na što ste posebno ponosni?

Na atmosferu koja vlada u našoj školi i na sve bolje uvjete rada koje stvaramo a sve u svrhu kvalitetnog odgoja i obrazovanja.

Modna scena u Hrvatskoj, i u Rijeci, u uzlaznoj je putanji, kakvi su vaši dojmovi, jesu li i učenici koji pohađaju smjer modni dizajner svjesni tog pozitivnog pomaka?

Mnogo se više pažnje pridaje negativnim vijestima pa se stvara dojam u društvu da je sve u naprijed određeno i da se nema smisla truditi jer da je ionako samo neuspjeh izvjestan. To je neprihvatljiv stav prema životu i svijetu. Takvi stavovi pogađaju i djecu pa im se usađuje kultura pesimizma i ravnodušnosti. Zbog toga je jako važna uloga profesora koji predstavljaju sponu između učionice i vanjskog svijeta. Dužnost nam je ne samo pripremiti učenika za svijet odraslih, nego im usaditi i osjećaj vrijednosti.

Uskoro će se perspektivni učenici, vaši budući modni dizajneri, predstaviti i na modnoj manifestaciji CITY 45 20 na Trsatskoj gradini u Rijeci, otkud ideja da se priključite i uveličate ovu modnu priču?

Da, i uzbuđeni smo zbog toga, iako nam ovo nije prvi put da sudjelujemo na modnoj reviji. Već smo pravi profesionalci. Šalim se. Modna manifestacije CITY 45 20 već petu godinu predstavlja spoj mode i umjetnosti, potrebno je mnogo truda i rada za kvalitetnu realizaciju tog projekta. Veliko nam je zadovoljstvo sudjelovati. Uvijek tražim prilike koje će omogućiti da naši učenici i profesori pokažu javnosti što se kroz školsku godinu događa u našoj školi, a ovo je sjajna prilika za to. Publika će moći vidjeti modele koje osmišljavaju i izrađuju učenici pod mentorstvom svojih profesora struke.

Kakav je osjećaj pratiti uspjehe bivših učenika, danas studenata, mladih poslovnih ljudi koji hrabro i temeljito kreiraju svoj životni put, osjećate li se dobro znajući da se dio temelja postavili i Vi?

Sa većinom naših nekadašnjih učenika smo u kontaktu, oni dolaze na školska događanja i drže predavanja našim sadašnjim učenicima. Osim o svojim školskim danima učenike upoznaju sa preprekama i postignućima nakon završene srednje škole. Neki su nastavili obrazovanje na fakultetima, a neki su vrlo uspješni poduzetnici. Ponosimo se s njima.

Što je za Vas uspjeh?

Mudri Konfucije je, po meni, najbolje definirao uspjeh: “ Svakog dana ponesi kanticu zemlje na jedno mjesto i sagradit ćeš planinu.

Općenito vlada negativan duh u medijima, mi to ne volimo, voljela bih da mi otkrijete za kraj, što mislite može li se uspjeti u Lijepoj našoj, pronaći svoje sretno mjesto i ostvariti se kroz poziv koji osjetimo da je naš?

Mladi ljudi u sebi nose entuzijazam, pozitivan stav i borbenost koja se može uhvatiti u koštac sa izazovima. Ono što se može ostvariti u tuđoj zemlji može se ostvariti i u Hrvatskoj, možda i više nego vani, s obzirom da smo na domaćem terenu. Potrebno je sagledati sve prednosti, potreban je entuzijazam kojeg je zamijenila negativnost, ravnodušnost i pomirenost sa nevoljama. No, to ne smije biti ono što nas određuje.

Zahvala Teatro Lounge Bar

Foto: Ivor Mažar

Pripremila: Marija Mažar

Vaši komentari
Back To Top