prijateljice_3

Anine sitne radosti: O prijateljstvu

Prijateljstvo. Danas vam želim pričati o prijateljstvu. O prijateljicama. O moći izbora dobrih ljudi za vaš bolji život.

Dugo sam vjerovala u pogrešno. Predugo sam opravdavala neopravdano. Ipak, najduže sam vjerovala da se ljudi mijenjaju u potpunosti. To je pogrešno. To je tako pogrešno.

Odmah, u startu, želim da se razumijemo: Ja nisam bezgrešna djevica. Ja nisam nepogrešiva. Svjesna sam svojih mana, svojih krivih ispada, svojih nepotrebnih trenutaka, ali ja sam samo čovjek. Baš kao i taj, drugi čovjek, koji se nalazio preko puta mene. Čovjek je to, a ne stup. Naravno da se mijenja. Pa i zid se s godinama koje prolaze mijenja, posebice ako se ne obnavlja, a kamoli tek čovjek. Ipak, ljudi se nikad u potpunosti ne mijenjaju. Sada sam to, teškom mukom i svim zaobilaznim putevima, prihvatila.

Dijete, dok slaže svoje igračke, dok se obraća drugoj djeci ili odraslima, dok uživa u svojoj igri, dok ne može bez pažnje drugih, dok se događa bilo što u njegovom procesu odrastanja- nesvjesno daje prikaz svog karaktera odnosno suštine i esencije istog koja će ga u većoj ili manjoj mjeri pratiti tijekom cijelog života.

Naravno, redikulozno bi bilo očekivati ponašanje jednog 30ogodišnjaka ravno ponašanju 3ogodišnjaka, ali tanke niti koje isprepliću njegove stavove, misli, ponašanje i ophođenje, ukazuju da je to ta osoba. Baš ta. I to se, nikad, ali podcrtano nikad, ne mijenja.

prijateljice_4

Prijatelj. To ne može biti svatko. Oni koji to mogu odnosno one koje to mogu biti obučeni su u ljubav, dušom i tijelom, bezuvjetno i uvijek. Ne kalkuliraju, ne vode se metodom usluga za gomilu protuusluga, ne nabijaju na nos svoju tragičnu ulogu u vašem životu i ne rade od sebe žrtvu.

To su nesebični primjerci ljudske vrste. Vjerujte da ih ima. Da, da, znam, nema njih mnogo, ali vjerujte da postoje i da mogu biti dijelom vašeg života. Ne moraju to biti ljudi koji vas znaju od pelena, od prvih osnovnoškolskih osmijeha bez mliječnih zubića, od prvih simpatija ili markiranja nastave. To može biti osoba koju ste upoznali u nedavnoj fazi vašeg života. Vjerujte da može. Dok ste živi možete upoznati svog prijatelja odnosno svoju prijateljicu. Život nije završio po kraju vrtića, osnovne, srednje škole, gimnazije i fakulteta. To su samo segmenti. To su samo periodi. To su djelovi cjeline života. Ukoliko iz tih perioda za cijeli život nosite svoje prijatelje, blagoslovljeni ste. Ogledajte se samo malo oko sebe u kakvim vremenima živimo. Da, blagoslovljeni ste.

Moje drage prijateljice. Njima posvećujem današnje retke. I svakoj vašoj pravoj i snažnoj prijateljici.

Nesebične su to ljepotice, iznutra i izvani. To su one koje su tu i u 3 ujutro, i u 15 sati poslijepodne. Doduše, teže smo budne u 3 ujutro danas, nego unazad sedam, osam godina, ali kad ih trebam one su tu. A tu sam i ja. Njegujemo naš odnos kako nam život dopušta i koristimo prilike koje imamo da bismo živjele stvarnost koju smo počele graditi unazad sedam, osam godina. Uz dvije od njih ne mogu biti koliko bih htjela jer nas dijele kilometri (i kilometri), a s jednom znam provedem šest sati, spakiramo sunce na spavanje i ne znamo gdje je vrijeme prošlo.

Prijateljstvo je zaista poput biljke. Potrebno je brinuti o mjestu gdje je posađena i gdje raste, koliko svjetlosti dopire do nje, je li na vjetrometini ili je u zaklonu. Potrebno je zalijevati, očistiti prašinu s listića, reći joj nešto lijepo, dati joj svoju energiju, svoju vibraciju, svoj komad duše.

Kako pojedinci očekuju održati prijateljstvo, a ne daju ni pet pišljivih atoma energije da bi isto uopće opstalo? Kako biti prijatelj s nekim tko nije sretan zbog tvog uspjeha? Kako biti prijatelj s nekim tko je postao ogorčen i jadan u svojoj iskompleksiranosti? Kako biti prijatelj s nekim tko će po promjeni vjetra biti druga osoba? Kako biti prijatelj s nekim tko nijednoj osobi ne želi dobro?

Zašto gubiti vrijeme na sve spomenute “Kako” ljudskog roda, kad svijet vedre oni koji daju odgovore na ljepša pitanja? Treba čovjek nekad sebi reći da je vrijeme predragocjeno za odgovarati na pogrešna pitanja. Ode tako čovjek na krivi put, izgubi se tim putem u gomili bezlično sličnih i onda, naposlijetku, na izdahu, izgubi vjeru u drugog čovjeka.

prijateljice_2

Nikad ne smijemo sebi dopustiti takav gubitak sebe i drugog čovjeka jer na taj način utapamo ljubav. Objeručke je zgrabimo za vrat i držimo pod vodom dok je ne ubijemo. Takav zločin nije vrijedan nijednog bezlično sličnog gada ili gadure. Treba se samo zapitati zbog koga činimo to što činimo. Ukoliko damo sebi samima iskren odgovor, pa sve je jasno. Okrenut ćemo leđa i promijeniti svoju životnu putanju.

Potrebno je voljeti, ljubiti, osjećati, osmjehnuti se, znati biti tu i ne postavljati suvišna pitanja.

Volim svoje ljude.

I one su moje “u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti, i u sve dane života mog.” Ništa nas ne može rastaviti.

ANA FATIĆ – Zaljubljenica u sve što hrani žensku dušu: ljude, prirodu, životinje, knjige, filmove, serije, modu, dobru hranu, putovanja i shopping. Sretno udana doktorica dentalne medicine. Diše sitne radosti i njen životni poziv je tražiti sreću u svemu i uvijek.

ANA WITH INSTALOVE

ANIN SVIJET SITNIH RADOSTI

Ilustracije: Tina Vukasović

Vaši komentari