AVON

Maturanti divljali gradom. Tko je kriv? Jedni kažu država, drugi obitelj, treći škole, četvrti oni sami, peti kažu mediji..  Baš se i ja pitam tko je  kriv i zaključujem: svi smo krivi. No, nismo krivi danas za danas, krivi smo što smo puštali stvari jučer, prekjučer, krivi smo baš svi. Kao društvo. Kao kolektiv.

Uopće ne razumijem zašto je danas bitno nekoga okriviti za nešto umjesto da za posljedična ponašanja tražimo uzročnike i možda pokušamo tu reagirati da se nešto mijenja. Svi mi progovaramo iz svojih cipela i kad okrivljujemo vučemo nešto neželjeno iz svog backgrounda. Maturanti su mi tu sad samo ogledni primjer.

ZTC

Možda, možda, da mijenjamo male stvari mic po mic tamo gdje možemo, možda druge godine ne bi trebali nikoga kriviti za ponašanje mladih ljudi koji u spletu okolnosti ne vide svjetlu budućnost.

Umjesto da se pitam koga ću ja okriviti, pitam se što ću ja učiniti. Što ja mogu učiniti?

Mogu na Stilueti davati pozitivne primjere, realne, ali pozitivne mladih ljudi koji su uspjeli. Mogu napisati članak u suradnji s nekom stručnom osobom kako se pripremiti za prvi razgovor ili što nakon škole ili kako izgleda molba za posao. Mogu svojim primjerom pokazati da sam prošla sve faze, od beznađa, nevjerice, do ovoga danas… Nešto sigurno mogu. Minimalno i dobronamjerno.

A sad se isto pitaj ti. Što ti možeš učiniti? Prestanemo tražiti krivce i počnimo tražiti odgovornost u sebi i društvu u koje nismo kao pijuni stavljeni, već smo ga kao aktivni članovi zajednice upravo ovakvim stvorili.

Nismo zadovoljni? I što ćemo? Stvarati pozitivne primjere ili negativne obrasce ponašanja.

Stvarajmo pozitivne primjere. Krenimo tim putem i nećemo upirati prstima u krivce već ćemo dizati palac za sve one koji su nešto za druge napravili. 

Pripremila: Marija Mažar

ZTC